петак, 1. јануар 2016.

Erasing -Rewind

Prvi dnevnik koji sam vodila bio je takozvani "Kalendar Prirode " izmišljotina moje učiteljice iz trećeg razreda . Po njenioj zamisli  ovde je trebalo da zapisujemo naša zapažanja o svemu što nas okružuje ,mada mi se čini da je to ustvari bio nevešto zakamufliran pokušaj da nas natera da vežbamo pisanje da ne bi više morala da tumači krive kuke i besne gliste po našim sveskama .Ovo je smehotresno svedočanstvo mog više -manje bezbrižnog detinjstva u zemlji koja više ne postoji ,koje je opstalo ,tako da -Evo na primer kako je izgledao
 1.januar 1988
 a za njim 2. i 3. Svega je tada bilo manje ,ja sam imala deset godina ,televizija samo dva kanala ,a strah i nesigurnost su se javlalje u tragovima u vestima iz sveta .Naravno da je bilo važno što sam dobila lutku , što se završio filmski maraton i što je Veki Zmiki osvojila naciju svojim hitom hahahahahaha !
A sada -Fast forward
2015. Godina u kojoj smo izgubili Vladu Divljana ,plakala sam i na samu pomisao da nema više tog večitog dečaka ,ni njegovog osmeha.Plakala sam i zbog činjenice da počinju da odlaze polako i moji lični heroji ,a ja nisam stigla da pitam "Kad pre?"
Ovo je bila i godina helikoptera i raznih drugih tragedija ,koje su se desile bez ikakvog  razumljivog razloga - a mi ,razumni, nismo dobili odgovor na jednostavno pitanje "Ko je (stvarno ) kriv ?
Ja sam se raspala i sastavila opet -samo par puta .Mada sam negde usred juna zbog neočekivane selidbe i jako stresnog i neprijatnog perioda na poslu, došla u situaciju da biram između dva leka za smirenje ,kao kad u frizerskom salonu biram novu frizuru. Pixie ili paž -kod mene je bilo Bromazepam ili Ksalol. Družila sam se sa potonjim jedno tri meseca - a onda se "skinula " sa istog .Shvatila sam da nema instant leka za dušu -po hiljaditi  put .Jedini pravi način je da zaroniš duboko unutra i popričaš sa sobom .Bilo je naporno ,ali lepo smo popričale .Rezultat -moja porodica i moja kuća su moje utočište .Kad zatvorim vrata svoga doma ,ulazim u samo moj ,najdragoceniji  mikrokosmos gde nema mesta za tuđe pakosti ,niskosti ,zavist  i ljigavštinu
I uspeva ,nekad lakše ,nekad na mišiće ,ali ide
Važno je stvoriti sistem odbrane od gomile laži ,primitivizma i vulgarnosti koje nam ovaj sistem  svakodnevno servira
Ja se lečim i štitim -knjigama , muzikom i malim ili većim izlivima ljubavi svojih najdražih .
Biraš šta čitaš ,šta gledaš ,koga slušaš i U ŠTA VERUJEŠ !
Možda nikada više neću biti bezbrižna kao kad sam imala deset godina ,ali ću se potruditi da budem srećna SADA 28 godina kasnije, ili ću bar verovati u tu mogućnost !
Srećna 2016. godina

Нема коментара:

Постави коментар